Helena Pozaić

Danas kad smo stalno u nekoj utrci s vremenom i konstantno opterećeni raznim obavezama, na kraju dana zaboravimo da imamo toliko toga na čemu trebamo biti zahvalni i napokon usporiti i uživati u onome što imamo i što nas veseli. Meni je trenutno najveća sreća osmjeh moj malenog dječaka, njegovo puzanje i prvi koraci koji su toliko maleni, a opet za njegovu priču toliko veliki. Druga najveća sreća je moj školarac koji nije uspješan samo što se škole tiče, već je izrazito društven i zabavan i svaki dan me oduševi i nasmije sa nekim svojim biserima, pun je neke pozitivne energije za koju mi ponekad nije ni jasno otkud mu. U idućoj godini naravno da želim puno toga, od više slobodnog vremena za kvalitetna druženja s prijateljima, više obiteljskih izleta, bolje uvjete rada na poslu, ali u principu mi je najvažnije da moji dečki ostanu takvi kakvi jesu i da im ništa ne skine osmijeh s lica.

Prikaži više