Pjero Kargotić

Dragi Djede Boschićnjaku. Što reći? Koju posluku porati? Kako u malo teksta dokazati da napokon želiš imati pomagača u kuhinji, a ne kuhati sam — već 14 godina. Kuham od svoje 9. godine. Malo jer me zanimalo, a malo jer starci i nisu baš voljeli provoditi vrijeme u tom dijelu stana. Tako da bih rekao da je to dvosjekli mač. Naučio sam kuhati i spremati razna jela jako rano, no zbog toga sam i preuzeo ulogu glavnog kuhara među članovima obitelji i prijateljima. To je dosta teška etiketa, pogotovo onda kada ti se ne da kuhati. Ali eto, što se mora nije teško, tako barem kažu oni koji nemaju izbora. 😝 Katkad se stvarno osjećam kao ptičja mama koja dolazi u gnijezdo u kojem je dočekuje 6 gladnih usta koja vrište kao da nisu jela od prošlog Božića, a onda ja smireno i odvažno iznesem jela da ih ušutkam. Baš zato vapim za nekim tko će mi pomoći i s kim ću djeliti slatke muke svakodnevnog kuhanja. Pa eto, nadam se da ću ove praznike sva blagdanska jela pripremiti uz dodatan par "ruku" ilitiga metlica jer mislim da je dosta toga da se osjećam kao vuk samotnjak u kuhinji. D-o-s-t-a! Filmovi su me zavarali da su muškarci koji su snalažljivi u kuhinji najpoželjnija skupina, ali meni se čini da to svi zaborave jednom kad postanu siti. No dobro, na kraju dana divno je biti sam svoj majstor i ne ovisiti ni o kome u kuhinji, ali neću lagati kada bi rekao da bi jedan ovakav pomoćnik ipak učinio to da više ne budem kulinarski vuk samotnjak, već da imam mali tim koji zajedno može napraviti još više dobrih stvari. Sad odo pripremati namirnice za ručak. Sam. Samcat.

Prikaži više